19.04.2021

[Iz medija] Darko Jardas, dipl.ing: „Unije će 2023. postati naš prvi energetski samoodrživ otok“



Otok Unije ubrzo će, uz portugalsku Madeiru i danski Bornholm, postati energetski samoodrživ otok te ogledni primjer i moguće rješenje problema s kojima se suočavaju svi hrvatski otoci. Portal Naturala.hr donosi intervju na ovu temu s ravnateljem naše agencije g. Darkom Jardasom:


Poznato nam je svima – u ladicama hrvatskih institucija nalazi se gomila projekata, studija, elaborata koji će zauvijek ostati na razini potencijala i nažalost se nikada neće realizirati. Srećom, izgleda da projekt „Otok Unije – samoodrživi otok“ nije još jedan u nizu takvih projekata. Na Unijama se danas užurbano radi, stanovnici svjedoče promjenama svakodnevno, a ako se planovi ostvare – Unije bi do 2023. godine mogle postati prvi energetski samoodrživ otok i ogledni primjer, uzor i poticaj i za druge hrvatske otoke.

No, da bi do toga zaista i došlo bila je potrebna grupa entuzijasta koji su ideju (koja zvuči pomalo kao znanstvena fantastika za hrvatske prilike) pretvorili prvo u projekt, a potom i u projekt koji će se realizirati. Darko Jardas, dipl. ing., ravnatelj Regionalne energetske agencije Kvarner (REA), na čelu je tog vizionarskog tima koji je uspio izlobirati da se u projektu Europske unije, uz portugalsku Madeiru i danski Bornholm, nađu i malene hrvatske Unije. Otok, površine tek 16 km2, otok koji je godinama bio svjedok iseljavanju stanovništva, zanemarivanju, propadanju…
Zaljubljenici u ovaj otok, nazvat će Unije rajem na Zemlji, no u 21. stoljeću je pomalo porazno reći da u “raju” nemaš kanalizaciju, da se ponekad isprazne cisterne u iščekivanju vodonosca, broda s vodom, te da je cijela infrastruktura, o kojoj stanovnici ovise, povezana isključivo s kopnom.
2015. su godine stanovnici svjedočili višednevnom prekidu opskrbe električnom energijom, nakon što je havarija teretnog broda prekinula podmorski električni kabel. A zimi, kada zapuše bura, zbog prekida brodskih linija, Unije znaju biti odsječene od kopna i po tjedan dana. Na Unije ne vozi trajekt, nisu mostom spojene s kopnom, stanovnici ovise o redovitoj brodskoj liniji iz Maloga Lošinja, te o katamaranskim linijama iz Rijeke i Pule, a te su linije pak ovisne o vremenskim prilikama.
Život na otoku nije lak, ali bio bi, sasvim sigurno, lakši kada bi otok mogao računati na vlastite resurse u takvim situacijama.
S gospodinom Jardasom porazgovarala sam o tome zašto su baš Unije odabrane za ovaj projekt, ali i o tome mogu li ovakvi projekti olakšati život stanovnicima i pomoći oporavku gospodarstva i turizma te privlačenju mladih obitelji koje bi ovdje imale bolje uvjete za život.

U Europskoj Uniji gotovo 15 milijuna stanovnika živi na 2400 naseljenih otoka. U Hrvatskoj imamo 49 naseljenih otoka plus poluotok Pelješac, a prema posljednjem popisu stanovništva na tim otocima živi 132.000 stanovnika. Otok Unije ima samo 80 stalnih stanovnika, no upravo je ovaj otok odabran da postane prvi pametni otok u Hrvatskoj. Zašto su odabrane baš Unije, a ne, recimo Cres, Lošinj, Šolta, Rab ili Pag?

– Činjenica je da danas stalno na Unijama živi manje od 80 stanovnika, no iznenađuje podatak da je početkom prošlog stoljeća na otoku živjelo (i uspijevalo preživjeti) preko 1000 „duša“. Poznato unijsko polje, sa svoje tri žetve godišnje, prehranjivalo je ne samo Unijane nego i dobar dio otočana Cresko-lošinjskog arhipelaga. Skoro do kraja 1980. poznata hotelsko turistička tvrtka “Jadranka” iz Maloga Lošinja snabdijevala je u srcu sezone turiste svježim povrćem s Unija.
U svom pitanju ste Unije spomenuli u kontekstu većih otoka koji nemaju tako izraženi problem povezanosti otoka s kopnom, razvoja infrastrukture, pa i uvjeta za život ili povratak ljudi na otok. Ako ovaj model zaživi na Unijama i mještani to prihvate onda smo stvorili preduvjete da nam na otok počinju dolaziti mladi ljudi i mlade obitelji što nam je svima cilj. Moguće da smo onda našli rješenje i za Ilovik, Susak, Silbu, Premudu, Iž, Lastovo i desetine sličnih malih otoka na Jadranu i šire po Mediteranu.

I prije ovog projekta su o Unijama pisanje razne studije, strategije, elaborati… Što je sada drugačije?

– Kada sam prvi puta došao na Unije 2009. godine, kao direktor novoosnovane županijske Regionalne energetske agencije Kvarner, znao sam da je o Unijama napisano na desetke studija, strategija, elaborata, znanstvenih članaka i da su se mještani žalili da se ništa od toga nije ostvarilo, a da je situacija sve gora. Mislim da je upravo taj izazov da je krajnje vrijeme da se nešto učini bio presudan da se oko ovog projekta koji je nazvan „Program održivog razvoja Unija“ okupi tim ljudi raznih specijalnosti i promisli kako vidimo otok za idućih 20-tak godina. Taj projekt je vodio dr.sc. Nenad Starc ispred Ekonomskog instituta iz Zagreba i prezentiran je u rujnu 2011. godine , a mi smo nastavno u suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje iz Zagreba predstavili u prosincu iste godine „Scenarije energetskog razvoja otoka Unija“ do 2030.g.
Ta dva dokumenta predstavljena su potom i gradu Malom Lošinju (ne zaboravimo da otok Unije spada administrativno pod Mali Lošinj i djeluju na razini mjesnog odbora) i u Primorsko-goranskoj županiji i rezultirali su 2015. g. potpisom Sporazuma o provedbi projekta „Otok Unije – samoodrživi otok“ koji su potpisali PGŽ, grad Mali Lošinj i biskupija Krk (kao vlasnik velikih površina na otoku Unije). Projektni tim koji je formiran temeljem tog sporazuma zadužen je za provedbu velikog dijela projekata na Unijama od kojih su mnogi već realizirani, neki su u fazi provedbe, a neki još čekaju svoj red.

Koje najvažnije parametre treba zadovoljiti kako bismo jedan otok mogli nazvati samoodrživim?

– Tri su osnovna pilara samo(održivog) života i ne samo na otocima; 1. dovoljno vode, 2. dovoljno vlastite hrane i 3. topao dom (što podrazumijeva podmirenje svojih energetskih potreba). Naša je specijalnost u REA-i Kvarner energetika pa bih se rado zadržao na tom segmentu našeg doprinosa razvoju Unija.

Dakle, u budućnosti možemo očekivati da će otok Unije postati prvi samoodrživi hrvatski otok, uz bok danskom otoku Samso, španjolskim Kanarima i francuskom Reunionu. Koliko Europa trenutno broji takvih pametnih i održivih otoka?

– Prije svega želim istaknuti da je svaki otok specifičan i jedinstven za sebe i zbog svoje povijesti, običaja, navika, okolnosti zbog kojih se na otok dolazilo i odlazilo. Puno je svjetskih i europskih otoka koji su krenuli sličnim putem i dobar su putokaz i primjeri dobre prakse, ali bila bi velika greška samo kopirati ideje s, recimo, škotskog Orkneyja, njemačkog Borkuma, španjolskog otoka El Hierro u sklopu Kanarskog otočja, portugalske Graciose na Azorima usred Atlantika ili malog grčkog otoka Tilos. Sve su to inspirativne lijepe priče, ali Unije imaju svoju priču i želja mi je na kraju da budu uzor mnogim sličnim malim otočkim zajednicama, prije svega u Hrvatskoj.

No, valja reći i da je REA Kvarner, zajedno s kolegama iz Grčke, 2017. godine inicirala „Deklaraciju o pametnim otocima“ koja je dobila podršku Europskog parlamenta…

– Da. Jedna manja grupa ljudi iz Hrvatske (uključujući dr. sc. Krajačića s FSB-a i mene) zajedno s kolegama iz Grčke inicirala je i prezentirala tu deklaraciju koja je kasnije dobila punu podršku Europskog parlamenta i uz prisustvo 50-ak otočkih delegacija potpisana je 28.03.2017. u Bruxellesu. EP je tu inicijativu preusmjerio prema Europskoj komisiji koja je već godinu dana kasnije osnovala posebno „Tajništvo za čistu energiju EU otoka“ (https://euislands.eu/) kojem su odobrena sredstva da u narednim godinama podupre energetsku tranziciju EU otoka. Cresko-lošinjski arhipelag je upravo našim lobiranjem dobio i iskoristio šansu da bude među prvih 6 EU otoka koji će donijeti svoj „Tranzicijski plan prema čistoj energiji“, a koji je javno predstavljen krajem 2019. godine.

Otoci su pravi primjeri mikrosistema, oni su svijet za sebe, ali su izrazito ovisni o vanjskom svijetu i o vezi s kopnom – o brodskim linijama, električnoj energiji i vodi koje stiži s kopna. Projekt Insulae opisan je kao projekt koji ima za zadatak „Maksimiziranje utjecaja inovativnih energetskih pristupa na otocima EU“. Što to točno znači u praksi za sve otoke koji su priključeni ovom projektu?

– Kao što sam već spomenuo ranije, projekt „Otok Unije – samoodrživi otok“ krenuo je puno prije ovog EU projekta. U sklopu raznih scenarija energetske samodostatnosti naši su energetski projekti podijeljeni grubo u dvije grupe.
Prvu grupu čine oni kojima postižemo uštedu energije na postojećim sustavima pa su Unijani svjedoci da je u međuvremenu 2016. g. puštena u rad potpuno modernizirana LED javna rasvjeta na 76 novih stupova i da pouzdano nakon mjerenja tvrdimo da je potrošnja električne energije smanjena za 2/3 u odnosu na raniji sustav javne rasvjete. Pred dvije godine pušten je u rad desalinizator pitke vode kao baza budućeg vodoopskrbnog sustava i sustava odvodnje na otoku, a koji na sebi ima malu krovnu fotonaponsku elektranu dovoljne snage da pokriva većinu potreba za električnom energijom desalinizatorske opreme za proizvodnju pitke vode.
Druga grupa projekata vezana je na proizvodnju obnovljive energije iz vlastitih resursa.
Najvažniji projekt je svakako velika fotonaponska elektrana snage do 1,2 MW s pripadajućim baterijskim postrojenjem za pohranu viška energije kad nema sunčevog zračenja i koja bi Unijanima trebala kroz duže razdoblje i kroz cijelu godinu osigurati stabilnu i pouzdanu opskrbu električne energije. EU projekt H2020 INSULAE svakako je dobrodošao jer nam je i financijski i stručno pomogao da neke od ovih zamišljenih projekta realiziramo brže i jednostavnije nego li je to bilo planirano.

Uz Unije, u projekt Insulae trenutno su uključeni i portugalska Madeira i danski Bornholm. Razmjenjujete li redovno iskustva s voditeljima projekta na tim otocima?

– Moram otkriti da smo kod prijave projekta imali koncepciju 3 veličine otoka na 3 različita mora jer nam se to učinilo interesantnim, a očito je bilo interesantno i evaluatorima projekta. Dakle, portugalska Madeira kao veliki otok s preko 250.000 stanovnika na Atlanskom oceanu, danski srednji otok Bornholm s oko 42.000 stanovnika u Baltičkom moru i na kraju naše male Unije s 80-tak stanovnika u Jadranskom moru. Naoko nespojivi otoci, ali sa sličnim energetskim problemima i istim ciljem energetske neovisnosti upravo su primjer dobrog i kvalitetnog EU projekta gdje zajednički tražimo optimalna rješenja. Aktualna pandemija nas je spriječila da se međusobno posjetimo i iz prve ruke i vizualno doživimo što pojedini partneri u projektu rade, ali se vrlo često čujemo preko Zoom ili MS Teams platforme i prezentiramo jedni drugima napredak u projektu, ali diskutiramo i o problemima na koje nailazimo, neovisno jesu li oni administrativne ili tehničke prirode.

Ako ćemo malo o brojkama – u europski projekt Insulae uključeno je 26 partnera, a osigurano je 12 milijuna eura za njegovo provođenje. S obzirom na to da su i Madeira i Bornholm otoci znatno veći od Unija, i mnogo više naseljeniji, pretpostavljam da je veći dio sredstava otišao tim otocima. Kolika su sredstva osigurana za provođenje projekta na Unijama?

– U vrijeme kada je projekt odobren ovo je po financijskim sredstvima bio jedan od najvećih projekta. Sami ste spomenuli i neobično veliki broj partnera od kojih svatko ima svoju specifičnu ulogu i svoju adekvatnu financijsku participaciju u projektu. Sretna je okolnost da su ova tri otoka dobila status tzv. pilot ili oglednih otoka (eng. „lighthouse“), a postoji i dio otoka tzv. pratitelja (eng. „followers“) koji bi trebali kasnije primijeniti dobra iskustva ova tri pilota.
Naš mini hrvatski četveročlani konzorcij unutar ovog projekta sastoji se od Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB) iz Zagreba, tvrtke Ericsson Nikola Tesla (ENT) iz Zagreba, domaće komunalne tvrtke Vodoopskrba i odvodnja Cres-Lošinj (VIOCL) i naše županijske ustanove Regionalna energetska agencija Kvarner (REA Kvarner). Usto, tu je i WWF Adria – Udruga za zaštitu prirode i očuvanje biološke raznolikosti kao jedan od tzv. horizontalnih partnera projekta INSULAE.
Za provedbu aktivnosti projekta INSULAE hrvatskim je partnerima odobreno nešto malo više od 2 milijuna eura što su značajna sredstva i velikim se dijelom odnose na opremu koju ćemo instalirati na samom otoku poput recimo baterijskog postrojenja za pohranu proizvedene električne energije iz fotonaponske elektrane, raznih uređaja koji mjere potrošnju i proizvodnju energije i vode na otoku, meteorološke stanice, brojnih senzora i sl. Posebno još jednom naglašavam da cilj projekta nisu samo Unije već moguća replikacija projekta na niz sličnih otoka na Jadranu pa i Mediteranu.

Pretpostavljam da bi projekt bilo teško provesti bez podrške lokalne zajednice, HEP-a i Vodoopskrbe i odvodnje Cres-Lošinj?

– Već sam uvodno napomenuo da je sada već davne 2015. g. potpisan Sporazum o projektu „Otok unije – samoodrživi otok“ čiji je potpisnik pored, Primorsko-goranske županije i Biskupije Krk, bio i Grad Mali Lošinj tako da moram reći da je podrška lokalne samouprave prisutna od prvog dana. Što se tiče Vodoopskrbe i odvodnje Cres-Lošinj oni su punopravni partneri u Horizon INSULAE projektu i potpuno posvećeni dijelu projekta koji se odnosi na prvu fazu izgradnje vodoopskrbne mreže na otoku povezane s proizvodnjom vode u desalinizatoru koji je već u funkciji, te paralelno sustava odvodnje, a u suradnji s ENT-om rade na tome da se u čitavu mrežu postavi senzorika za daljinsko upravljanje i monitoring vodoopskrbne mreže.
Spomenuli ste i HEP s kojim imamo dugu povijest uspješne suradnje u na brojnim projektima u Primorsko-goranskoj županiji. Zanimljiva je koincidencija da smo nekako neposredno prije nego smo doznali rezultate evaluacije za INSULAE postigli sporazum s HEP-om oko gradnje velike fotonaponske elektrane na Cresu kod Orleca snage 6.5 MW za koju je PGŽ zajedno sa svojim Zavodom za prostorno uređenje pripremila svu projektnu dokumentaciju. Mi smo na Unijama već imali spreman idejni projekt fotonaponske elektrane snage 1 MW i odabranu lokaciju, što sam imao prilike predstaviti kod potpisa ugovora i najaviti da smo ušli u jedan Horizon projekt s namjerom da tamo napravimo baterijsko postrojenje. Tada mi je rečeno da, ako dobijemo projekt, računamo na njih kao potencijalne investitore u samu fotonaponsku elektranu. Kao što vidite sve se ostvarilo i danas je HEP d.d. investitor u fotonaponsku elektranu te partner u realizaciji cjelokupnog projekta fotonaponske elektrane i baterijskog postrojenja te zajedno radimo na svim potrebnim dozvolama za gradnju i montažu.

No, da ne ispadne da je ovo samo još jedan od projekata koji su u planu i čija je realizacija ostavljena za budućnost, valja reći da se na projektu Insulae već marljivo radi. Neki su dijelovi projekta, poput desalinizatora, fotonaponske elektrane na krovu desalinizatora i meteorološke stanice, već ostvareni, a radovi su i dalje u punom jeku. Što se trenutno dešava na Unijama?

– Rekao sam na početku da ću fokus staviti na dio koji se tiče energetske samodostatnosti otoka u cjelokupnom projektu održivog razvoja otoka, ali pokrenut je i čitav niz vrijednih i važnih projekata iz drugih djelatnosti. Radi se na ponovnoj revitalizaciji poljoprivredne proizvodnje na otoku u koju svakako spada i obnova zapuštenih maslinika i tu se aktivno uključila biskupija Krk. Radi se zatim na revitalizaciji aerodroma i sređivanju vlasničke strukture oko samog područja letilišta. Kreće se u dogradnju modernog lukobrana što će otvoriti i mogućnost novih djelatnosti na otoku vezano uz dolazak jahti i drugih plovila, ali i bolju povezanost otoka s ostalim otocima i kopnom. Svjedoci ste i oporavka stočarstva na otoku i sad već impozantnog stada istarskog boškarina na otoku. Razmišlja se i o turističko/biciklističkoj stazi po otoku, kao i turističkoj revitalizaciji zapuštenih objekata u uvali Maračol. Iza prve faze ići će i druga i treća faza vodoopskrbne mreže što je preduvjet značajnije turističke ponude na otoku. Da, puno toga bi se paralelno događa na otoku, što nas raduje.

Prošle su godine stanovnicima predstavljena neka zanimljiva tehnološka rješenja jer pametni otok naprosto ne može bez pametnih kuća – o čemu se točno radi i kako će izgledati jedna pametna kuća na Unijama? Na stranici Insulae nalazi se u sučelje za ulaz u pametnu kuću. Naime, senzori koji će mjeriti potrošnju električne energije, vode u cisternama, vlažnosti zraka i slično spojeni su s profilom vlasnika kuće i mogu se očitati i njima se može upravljati i na daljinu. Ovo zvuči pomalo kao znanstvena fantastika ako uzmemo u obzir da je električna energija stigla na Unije tek 1979. godine.

– Da, dobro ste primijetili. Kao i svaki drugi EU projekt i ovaj ima svoju međunarodnu web stranicu i periodična izvješća i rezultate koje smo dužna objavljivati, ali smo procijenili da bi projekt mogao biti interesantan kako Unijanima, tako i široj javnosti i drugim otočkim zajednicama, pa smo na pokrenuli navedenu hrvatsku verziju mrežnih stranica.
Ericsson Nikola Tesla kao partner na projektu INSULAE, ali i generalno jedna od naših vodećih tehnoloških kompanija, razvio je u sklopu projekta jedan dio opreme koji smo nazvali „Energy Box“ i koji na sebe može bežično primiti i obrađivati informacije zaprimljene preko postavljenih senzora, a vezano za meteorološke podatke, potrošnju i proizvodnju energije, prisustvo osoba u nekom objektu, potrošnju vode, razinu vode u šternama (cisternama), i slično, a ima i mogućnost video nadzora pa u konačnosti i ukopčavanja i iskopčavanja pojedinih potrošača u kući.

Kako su reagirali stanovnici kada im je predstavljen taj dio projekta?

– Oni koji su bili na našim prezentacijama oduševljeni su s mogućnostima koje „Energy Box“ nudi, kako za rezidentne stanovnike, tako i one koji povremeno dolaze na otok. Jedan takav uređaj već se nalazi na objektu desalinizatora i rezultati tih mjerenja mogu se u realnom vremenu vidjeti na web stranici, a kroz projekt ćemo dvadesetak setova besplatno ponuditi stanovnicima Unija – zainteresiranih ima, no svatko tko želi Energy Box može nam se i dalje prijaviti. Svi podaci mogu se individualno pratiti preko aplikacije na mobitelu ili računalu, a jamčimo za privatnost tih podataka koje u okviru projekta planiramo koristi samo u istraživačke svrhe i to isključivo kao sumarne podatke.

Što će točno ovaj projekt donijeti Unijama? Hoće li povoljno utjecati na kvalitetu života otočana i vlasnika kuća na Unijama i u kojim segmentima najviše?

– U prvom redu, ono što će otok zasigurno dobiti izgradnjom FN elektrane jest energetska sigurnost – da se izbjegnu uvijek mogući problemi s opskrbom električnom energijom radi prekida podmorskog kabela. Uz EU projektom osigurano baterijsko postrojenje, energija će se spremati za vrijeme kad proizvodnja nadmašuje potrošnju, a rezerve koristiti kad je potrošnja veća od proizvodnje. Na ovaj se način proizvodnja električne struje ne treba drastično povećavati i smanjivati prema zahtjevima potrošnje, nego se održava na ravnomjernijoj razini.
Drugi bitan faktor sigurno je vodoopskrba, a posebno su problematični ljetni mjeseci kada na otoku ima deset puta više ljudi, nego u zimskim mjesecima. U današnje je doba nestašica pitke vode u kući nezamisliva, a takva su situacije loše i za turizam, radi čega se krenulo najprije u desalinizaciju morske vode, a zatim i u izgradnju vodoopskrbne mreže na otoku povezane s proizvodnjom vode u desalinizatoru, kao i sustava odvodnje.

Treća je prednost, pretpostavljam, uvođenje novih tehnoloških rješenja koje ste spomenuli?

– Tako je. U današnje doba, struja i voda – koliko god su uz hranu osnova, novim generacijama nisu sasvim dovoljni. Tu su nove tehnologije, brzi Internet, ne samo topli nego i pametni domovi. I tu dolazimo do spomenutih Energy Box-ova, čiji je potencijal velik, no ovisi naravno o samim korisnicima. Uz ugradnju Energy Box-a, omogućava se pametni nadzor potrošnje energenata u domu, uz brojne druge nadogradnje koje sam ranije nabrojao. Što to u praksi znači? Uzmimo kao primjer vlasnike kuća na Unijama koji nisu u mogućnosti stalno boraviti na otoku – uz pomoć tehnologije mogu „na daljinu“ pratiti što se u kući događa, dobiti signal ako je primjerice pukla cijev od vode ili su zaboravili isključiti neki električni potrošač, provjeriti razinu vode u šterni i sl. Istraživanja i iskustvo pokazuju da kroz promjene ponašanja, uz pomoć ovakvih suvremenih alata za praćenje potrošnje, možemo uštedjeti do čak 20% energije, što se pozitivno odražava i na osobne financije.

Čini se da bi sve ovo moglo potaknuti i neke druge aktivnosti i biti dobar temelj i za bogatiju turističku ponudu od one kakvu sada viđamo na Unijama…

– Uz provedbu i ostalih mjera predviđenih projektom „Otok Unije – samoodrživi otok“, i brendiranje otoka Unije kao lidera na području održivosti, otvara se i mogućnost organizacije studijskih posjeta, dolazaka većeg broja istraživača, pokretanja ljetnih škola i sličnog, što bi doprinijelo cjelogodišnjem turizmu Unija. U konačnici, sve ove aktivnosti utiru put razvoju sve popularnijeg eko-turizma, koji će privući goste koje zanimaju lokacije s očuvanim prirodnim bogatstvima, autohtonim proizvodima, dostupnom zelenom energijom, svime onime čega na nadamo se prvom hrvatskom samoodrživom otoku Unije neće nedostajati.

Zanima me što će se dalje realizirati – je li to izgradnja solarne elektrane?

– Što se REA-a Kvarner tiče, u pravu ste, sad nam nakon optimalnog dimenzioniranja same elektrane i baterijskog postrojenja te dovršenja projektne dokumentacije slijedi dobivanje građevinske dozvole koju se nadamo imati do kraja ove godine te uobičajeni postupci javne nabave što se nas tiče za baterijsko postrojenje, a HEP-a za izvođače radova same elektrane. Nadamo se da će puštanje FN elektrane u distribucijsku mrežu i njen probni rad biti u prvoj polovici 2022. g. Lokacija elektrane je na nekih 2,5 km od samog mjesta Unija na površini od cca 3 hektara. Prije toga bismo morali imati u funkciji i prvu fazu vodoopskrbe i odvodnje na Unijama, ali o tome brinu kolege iz komunalnog društva.

Kada se planira završetak projekta na Unijama i koje bismo godine mogli proglasiti Unije „Prvim energetski samoodrživim otokom u Hrvatskoj“?

– Službeno EU projekt INSULAE traje 4 godine i završetak je planiran s krajem ožujka 2023. g. iako već postoje neki zahtjevi da se zbog Covid-krize malo i produži. Moguće da ćemo tada moći reći da imamo prvi energetski samodostatni otok na Jadranu i nadam se da će to biti još jedan kamenčić u mozaiku nastojanja da se zaustavi iseljavanje sa otoka i postave temelji za dolazak puno mladih obitelji koje će ovdje naći svoj mir i dobre uvjete za život. Osobno, želja mi je da se svi započeti projekti nastave i dovrše i da se na Unijama trajno događaju samo dobre stvari, za primjer i poticaj drugima.


Izvor: Intervju je preuzet s portala Naturala.hr, datum objave: 9.4.2021.
Autorica: Andrea Šitum 
Foto: Marko Čurin