Energetska zajednica građana ostat će mrtvo slovo na papiru, upozoravaju entuzijasti.
Novi Zakoni o tržištu električne nergije i obnovljivim izvorima praktički onemogućavaju energetske zajednice građana te destimuliraju građansku energetiku, upozoravaju Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera, ekonomistica Ana-Marija Boromisa i FSB-ov prof. Goran Krajačić. "S donošenjem tih zakona u građanskoj energetici neće se dogoditi ništa, jer su građani u tome onemogućeni. Hrvatska bi brzo trebala ići na izmjene tih zakona, ako misli iz Nacionalnog programa za oporavak i otpornost povući neki novac, a to je tim bitnije uz postojeći rast cijene energije", kaže ekonomistica Boromisa. Njezina analiza zakonodavnog okvira ukazuje ne veći broj nelogičnosti koje će sputati građansku energetiku i udruživanje građana. Glavne prepreke odnose se na pravni oblik energetskih zajednica, geografska područja na kojima mogu djelovati, ograničenje članstva i komplicirane i skupe administrativne procedure, neprimjerene za male organizacije. Sve to, u praksi će potpuno onemogućiti energetsko organiziranje građana.
Primjerice, energetske zajednice građana moraju biti po pravnom obliku neprofitne organizacije, što je u suprotnosti s EU Direktivom o OIE, u kojoj se ne ograničava pravni oblik neprofitnih organizacija pa to primjerice mogu biti društveni poduzetnici. Piršić kaže da je logično da se iz energetske zajednice želi ostvariti profit, a ovakva odredba spriječit će bilo kakvu namjeru udruživanje malih poduzetnika. Energetska zajadnica može se uspostaviti na području samo jedne loklne samouprave, općine ili grada kojih je u Hrvatskoj više od 500. Ako žele dijeliti energiju svi korisnici moraju biti vezani za jednu niskonaponsku trafostanicu, kojih je 26.000, dok je za aktivne kupce to ograničeno na zgradu ili stambeni kompleks, što radikalno smanjuje potencijal dijeljenja energije, čak i na području malih naselja, upozorava Boromisa. Istovremeno, postoje velika ograničenja za sudjelovanje u energetskim zajednicama.
Ograničenja
Samo jedna JLS može biti član energetske zajednice, samo fizička osoba koja stanuje na području energetske zajednice i ima priključak može biti član, ali nije jasno radi li se o prebivalištu ili boravištu. Također, mala poduzeća mogu biti članovi, ali nejasno je mogu li to biti i srednja poduzeća i da li sudjelovanje ovisi o udjelu privatnog vlasništva. Od energetskih zajednica građana očekuje se da budu neprofitne ali im se nameće komplicirani pravni i administrativni postupak, koji je pritom i skup - upis u Registar neprofitnih organizacija, zbog načina na koji se vode klnjige, ishođenje dozvole za energetsku djelatnost od HERA-e (?!) i upis u registar energetskih zajednica koji vodi HERA.
Boromisa zaključuje da se uređivanju energetskih zajednica pristupilo u žurbi, prepisivanjem direktiva, bez analize stanja i posljedica dok Piršić naglašava da bi energetskim zajednicama trebala omogućiti da ostvaruju profit, to bi motiviralo i poduzetnike da se uključe. "Krajnji cilj primjene obnovljivaca je energetska samodostatnost i manja ovisnost o uvozu skupe energije, a ovi zakoni to onemogućuju građanima čime se zapravo pogoduje velikim proizvođačima. Dijeljenje vaučera energetski siromašnima u ovoj krizi je potpuno promašeno, ljudima treba omogućiti da postanu proizvođači energije. Obavijestit ćemo resorno ministarstvo a po potrebi i Europsku komisiju da je Direktiva o OIE namjerno pogrešno implementirana", rekao je Piršić koji očekuje amandmane na oba zakona.
Na novinarsko pitanje kako je to riješeno u drugim EU članicama Goran Krajačić je rekao da postoje razlike među članicama te da "stvar dobro izgleda na papiru ali se ne provodi". Kao primjere dobre prakse istaknuo je Dansku (toplinarstvo), Njemačku, Grčku, Sloveniju i Austriju.
Video s konferencije za tisak održane 5. veljače:
Izvor: energetika-net.com
Fotografija: Zelena energetska zadruga